DEVETI VAL, OKF Cetinje, Buybook Sarajevo/Zagreb, Factum Beograd, 2018
Najnoviji roman Jasne Samic “Deveti val”, je naprosto djelo od kojeg se čitalac teško može odvojiti kad ga počne čitati, kao sto se tesko od njeg rastaje kad ga završi. Duše koje „lutaju“ ovom knjigom, a mi s njima, nose nas tako daleko s jednog kraja svijeta na drugi, iz jedne epohe u drugu, toliko su kompleksne, da i mi neizostavno postajemo njihov pratilac, a na neki način i njihov zatočenik.
Enigma, koja je sve vrijeme prisutna, prvenstveno ona o potrazi Aljošinog oca,- a Aljoša je jedan od glavnih junaka knjige oko koga se sve isprepliće, ta intriga uspijeva da čitaoca drži do kraja vezanog za ovo djelo i za sudbine njenih junaka.
Vremenski, knjiga obuhvata mnogo više od jednog vijeka, dvadeseti u potpunosti sa svim njegovim ratovima, revolucijama i agresijama, sa svim njegovim istinskim junacima i njegovim zločincima, sa svim njegovim ideologijama, počev od „crvene“, boljševičke, preko nacističke, do balkansko-barbarske i islamističke.
U geografskom pogledu, radnja se proteže gotovo preko cijele planete, od ruskih gradova i Novosibrska, do Amerike i Vankuvera. A gradovi su ovdje isto toliko važni kao i ličnosti romana. To su osobe iz raznih krajeva svijeta, koje su, bježeći, jedni od Revolucije, kao Ruskinja rodom iz Kazanja, Liza Kaznaskaya, drugi napuštajući rodna mjesta u potrazi za blagostanjem, poput Grete Tzschiep, Bečanke, ili njenog muža, sudetskog Nijemca, našle se u jednom času istorije u Sarajevu, da bi ih ratovi i druge nedaće opet raspršile po svijetu.
Roman se u stvari sastoji od tri romana, gdje u prvom, tri žene govore o svojim životima, a u drugom i trećem, Lena o svom. Sva ova četiri ženska lika, i Lizu, i Gretu, i Irinu, i naratorku Lenu, povezuje jedan isti muškarac, Aljoša, ali i njegov otac inženjer autrijskog porijekla, koji je u Drugom svjetskom ratu nestao. On je i te kako prisutan svojim odsustvom u romanu, i u vezi je s osnovnom intrigom: potragom za izgubljenim ocem. Sve te ličnosti iz romana, bilo da su Rusi, Sudetski Nijemci, Austrijanci, ili Bosanci i Aškenazi, postali su dio jedne velike porodice, povezani Aljošinom sudbinom, i njegovim nestalim ocem.
To je knjiga o lutanju, ali i o patnjama nevinih, žrtava, ili onih drugih.
Roman je istovremeno hommage svim bosanskim Rusima, o čemu nikad do sada niko nije pisao na Balkanu, to je hommage i svim onim Bosancima njemačkog i austrijskog porijekla, koji su postali žrtve na svim stranama, kao i hommage Jevrejima, tim Leninim drugim roditeljima, tetki i tetku. Povod za pisanje ove knjige bila je najvjerovatnije patnja Leninog saputnika - paćenika, čija patnja nije poštedila ni Lenu.
Ovaj roman se bazira na istinitim događajima, iako je fikcija, po svemu što fikcija podrazumijeva.
Vjerujemo da se svaki čitalac tu može naći, jer će prepoznati mnogo toga što je i sam doživio u vrtlozima prošlog vijeka i početka ovog milenijuma. Jer čitajući ovaj roman, morao se neprestano pitati: « Da li se, zbilja, istorija uvijek ponavlja?
Comments