U izdanju „Shura publikacije” iz Opatije izašao je deseti roman hrvatske spisateljice Marije Juračić pod nazivom „Nevinost”. Ovo je peti roman o rečkoj istražiteljici Iki Ekl i policijskom inspektoru Ninnu Ritziju koji, uprkos sistemu, dovitljivim metodama rešavaju ubistva mladog informatičara Sanjina Erića. Za ovaj roman profesor Josip Ergović je napisao:
„Nevinost” je nova kriminalistička priča Marije Juračić o rečkoj policijskoj istražiteljici Iki Ekl i njenom pomoćniku, inspektoru Ninnu Rizziju... peta u nizu. Reč je o detektivskom romanu s blagom naznakom buddy-buddy podžanra.
Neverovatna je fenomenološka raznovrsnost tema koje autorka usputno dotiče pri ispisivanju fabule. Možemo ih podeliti u nekoliko celina:
Kriminalističke teme: „Sigurne kuće”; Sprega tajkuna, sudstva i organiziranog kriminala: Zakon o pomorskom dobru, investicije i nekretnine; Investigativno novinarstvo; Otkup socijalističkih stanova i privatizacija; Korupcija; Švercovanje izbeglica preko granica...
Društvene i ekonomske teme: Korona-virus, Rat u Ukrajini i dronovi u Hrvatskoj; Još jedan odlazak hrvatske kune u istoriju i uvođenje evra; Porast cena kafe u kafićima; „Kupujmo hrvatsko”; Cene energenata...
Uopšteno: Kako ispijati kafu; „Wagnerovci” - paravojske; šengen i izbeglice; Političke stranke, levica i desnica; Agnosticizam; Demokracija - diktatura - anarhija; Britanski princ Harry; Tetovaže; Psihologija mase...
Ovo su samo neke od dotaknutih, ponegde i opširno obrazloženih tema koje su meni zapale za oko. Vi, čitaoci, imate slobodu prebacivati ih iz jedne celine u drugu... već prema ukusu, a možete i ukinuti poslednje dve pa sve zajedno koncentrisati u prvu grupu tema. Nema sumnje da navedeni sadržaji dodatno aktuelizuju tkivo sveta priče, bez obzira na osobno slaganje ili neslaganje s ovde iznesenim stavovima.
Elemente fabule ću preskočiti, kako vam ne bih oduzeo zadovoljstvo postupnog otkrivanja napetog razvoja radnje: od pomalo začudnog zapleta, preko ne sasvim ortodoksnog vođenja istražnog postupka u okviru policijske uprave, do raspleta... neću reći kakvog. Dobro, hajde... otkriću vam, ipak, da se radnja vrti oko bizarnog slučaja ubistva mladog informatičara kojeg je, na skupu jedne minorne desničarske stranke, upucao predsednikov čuvar.
A sada o likovima. U ovom kratkom romanu pojavljuje se priličan broj nizom književnih postupaka uvjerljivo ocrtanih osoba. Kako onih glavnih (Ika i partner joj Egon, kolega Ninno; šef joj Papak i tajnica Karla. Pa tajkun Vatavuk i zaštitar mu Andrija Petrc) ... tako i sporednih (nesretni mladić Sanjin Erić, majka mu Petra i otac pijanica. Zaljubljeni Ivan Lazarić. Tu je i ukrajinska izbjeglica Anjuša, umirovljeni novinar Girić, patolog Pavle...).
Karakterizacija je izvedena različitim sredstvima spoljašnjeg i unutrašnjeg opisa: od spoljašnjeg (Nikada nije vidjela tako hladan zeleni pogled) obežavanja imenom i nadimkom (Leopold Drmić, zvan Papak) pa preko karakterizacije govorom (Gostioničar iz Pouglja: „A što`š?”) do psihologizacije kroz stavove (Gavrilo Vatavuk: „Radom i ćukom sam stekao sve što sada imam.”) kroz postupke („Pa kada nemaš izbora jer živiš u pokvarenom društvu, moraš i ti biti pokvaren... U Lijepoj Našoj jedva možeš naći poštenog čovjeka... Samo Zdravko Mamić tvrdi da je potkupio pedeset sudaca...”) ili kroz životne navike (Investigativni novinar Nikola Girić, zvan Sapunar iz „Vjestica” - ...i šalice su bile iste, odnosno sve su bile različite).
S jedne strane, možemo da se nadamo da će se hrvatska životna stvarnost do našeg eventualnog novog susreta s Ikom, Ninnom i squadrom značajno popraviti. S druge, pak, strane... ako tad budemo živeli u zemaljskom raju, bićemo uskraćeni za niz književno nadahnjujućih likova i nezamislivo maštovitih situacija koje nam današnji pakao na Zemlji neskromno nudi.
Comentarios