Tutnjava, vrisak, suze i krah
Zemlja namješta nabore svoje
U trenutku sve postaje prah
Žrtve se na tisuće broje.
Ispod ruševina vapaja glas
Ljudi plačući za pomoć mole
Možda je ovo zadnji čas
Da spase živote gole.
Krhotine gradova nijemo leže
Pred očima cijelog svijeta
Al' ima li išta bolnije, teže
Od suza samog djeteta?
Zaziva u boli: roditelje, braću...
Nesvjestan da je sam ostao.
Ne osjeća zimu u strahu i plaču
Ne zna da je junak u paklu postao.
Sve tiše i tiše ruševine postaju
Utihnuo je vapaj i plač iz dubina
Pod betonom, u prašini duše ostaju
Polako ih guta strašna, crna tmina.
Ovih dana, zima zemlju steže
Ozebla su srca i noge bose
Starcima, djeci...Kome je sad teže
Dok iz doma svoga samo tugu nose?
Drhti dalje Zemlja; namješta se, stenje
Otresa sa sebe domove i ljude
S bukom se spušta, pa se u vis penje
Strahovi se novi u ljudima bude.
Kamo ići sada?Gdje će dom im biti?
Pitaju se oči neutješnih ljudi.
Gdje će siročiće, sebe utopliti
Dok zima po Zemlji svud hara i ludi?
Comentarios