Nikola Šimić Tonin: Rijeka riječi

Ilustracija: Pixabay

Sve su pjesme kao rijeke. Imaju svoj izvor, svoje korito, svoj tok, svoj uvir. Pripadaju svim zemljama kroz koje protječu, kao i pjesme svim ljudima koji ih čitaju. Pokornik rumen sunčev krug, pada na krov kuće, iz kljuna goropadne Petrove ptice... Uz njih se živi. Uz pjesme, uz rijeke... U tišini... tišini... One izviru. Zviraju. Uviru. Krivudaju... Tajanstveni života u nutrinama... Protežu umorne kosti, pravcem ravnice. Ispod ogrtača oblaka i groma, ko neukroćeni divlji konji, nabujalog gnjeva, mutni, viroviti, stresaju mostove ko sedla sa sebe. Imaju glavu, tijelo, trup i rep. Baštinjena energija kraja, suslavlje, pretvornost razaznaje se kroz tokove podstruja začutno. Stalni proročanski zov, u vrtlogu toka zaboravlja vrijeme, onkraj vidljivog, melodijski govor, vodožderina, istinu svog bića ispisujući... Zmijugaju vode zmije, šutljive povijesti, izvlače iz svoje stare kože, ostavljaju za sobom presvučene košuljice korita. Zdrave i plave! Brzaju i spore! Vode u rijeci, ogovaraju rijeku. Mutne su i bistre. Radosne i žalosne, u svom toku, zapuštene, zaraštene... Mimohod oblaka nad krajolikom toka, prežu... U njima se ko u pjesmi živi... Teško se od njih živi. Odašalju od sebe, zahvale rukovanja, valovite geste: trava, lišća, grana, ruku ljudski, kazivanja usta... vlastitost nasilja. Okviri... oblici... lomljivi snovi... Žive zazivaju... Mrtve oplakuju... Pothranjena, urječena, sjećanja... Ustavlja ih se branama. Od njih, nasipima se brani ... Pjesme ukoritljene koricama knjiga, korite se slovima... Teku obilježenim stranicama... Riječe se riječima... Predstavljaju naslovima. I bez naslova predstavljaju se svejedno... Promocijama, promotivnih predstavljanja... Govore: bjelinama, zarezima, crticama, točkicama, upitnicima, uskličnicima... govore... Od kapljica vode tka se rijeka, inspirirana nebom. Osjeti se svaka kaplja duše srca... Pjesma od slova, od riječi se na promisli tka... tužnost duše... Riječi i potoci, pritoci, utoci, pjesmi riječi... Radosne, tužne, lijepe, ružne, dobre, uhu ugodne, uho-parajuće, opake, zle, ljekovite, ljubavne, žučne, gromoglasne, šaptajuće, mistične, svete, čarobne, proklete, mirotvorne, ratne, ubitačne... Prvice, zdravice, veselice, prigodne, svečarske, dobrodošlice, zakletve, blagoslova, Bogobojaznice, ljudske... naopake, narodske, književne, ispravne, krive, prave, potvrdne, negacijske, naivne, promućurne, zavodljive, lažljive, nevine, pravedne, pogrešne, učene, proste... tepalice, bajalice, budnice... uličarke, psujuće, bludne... poslovne, arhaične, tuđice, hvalisave, skromne, podle, plemenite... pijanske, kockarske, prevarantske, nakaradne, neljudske... pod zakletvom križa, pod iznudom noža... narikače, ukopnice, zadocnice... ...Riječi...riječi...riječi... Kapi...vode...rijeke...izvori...uviri...uzvodi... Rijeke pjesama teku: tekama, bilježnicama, sveskama, tomovima, sabranim djelima, koritima zavađenih obala dana i noći... teku... Srdita okosita smrt, ogromnim crnim rukama... obale života grabi...