top of page
Writer's pictureEnheduana

Maid Čorbić: Tri pesme




SRCE JE KAO STAKLO LOMLJIVO



Kada ljubav prekrižimo, uspomene ostaju samo

A vrijeme i dalje kočoperno leži u uglu ulice

Samotno i bez bilo kakve pomoći

Još i dalje tragamo za nekim vremenima

Koje i dalje nikada se ne mogu da vrate unazad

Kakav je život kada sudbina je postala veoma čudna

A k dalje sve uspomene još su ostale u rezonu sjećanja

Mozak prima sve emocije koje može da zaprimi

I pohrani negdje u sigurni zoni koja je daleko

Od naše realnosti što nosi nas do neke nove pobjede

Smisao života jeste i dalje da tražimo sami sebe danas

A ljudi ne shvataju da srce je kao staklo lomljivo

Ljudi teže da i dalje svakog dana uništavaju svijet

Dok sa druge strane samo nadanja ostaju naša

Da svijetu treba dodati samo malo boje

I možda sve kao nekada opet u redu bude

Sudbine naše se drže i dalje u fioci sjećanja

Jer ljubav nekada može skupo da nas košta

A i dalje još granice svoje možemo da tjeramo

Negdje tamo daleko, u ljudima nema ništa normalno

Osim da sve više i više razočaramo se

Jedni u druge s valjanim razlogom

Jer smisao našeg postojanja je samo nadanje jedno

Da i dalje bez obzira na sve imamo negdje svoje emocije

Zašto i dalje srce naše je kao staklo lomljivo

Pa i dalje ne shvatamo da ljubav je bolna rama

Tri puta zaboli jače usarac osjećanja

Nego fizička bol koja se nanosi svjesno

A danas, danas sve više i više je postalo normalno

Da i dalje ljubav bude najkraći oblik samozadovoljstva

Gdje svaka veza sve više liči na kopije drugih

I samo još preostaje jednom za sva vremena

Da oprostimo se jedni od drugih

Makar onako ljudski, dati vremena samo

Da shvatimo da smo ljudi postali

Od značaja da srce je i dalje

Kao staklo lomljivo bez povratka nazad

Jer ljubav i dalje boli jako

Više nego ikada kada sve shvatimo

Stavimo na stol karte i asove

Jer ljubav je ono što nas boli


Više nego ikada u ovome dobu užurbanosti

Jer mi smo samo ljudi postali koji predstavljaju

Ljubav u obliku dobrote!



PRVI KORAK METAMORFOZE



Korak koji je potreban za postojanje

I dalje nije još priznat konačno

Jer ono što je potrebno samo danas

Ali i sutra jeste zagrljaj iskreni

Koji će dati snagu da prebrodimo dan

Koji je pred nama opostojan opet

Neka ljudi shvate samo jednom za svagda

Prvi korak ka svemu od života uvijek je buđenje

Sve što je potrebno u ovome dobu

Jeste samo nadanje da i dalje zagrljaj

Vrijedi više nego ikada u ovome dobu

Koji od nas sve više i vise bježi

Jer ljudi ne shvataju da smisao života

Jeste samo ljubav koja se poklanja ka svima

I sve je ono što je danas potrebno

Jeste samo zagrljaj i nadanje da svijet

Voli na kraju uvijek pobjednike

Jer oni vječno žive u ljudima iskrenim

Smetnuti sa uma ne treba neke stvari sitne

Jer ljudi su stvoreni da poštuju jedni druge

Ali i samim time da i dalje vjeruju da nada

Jeste motiv uspomene koje će da budi sve ljude

Prvi korak metamorfoze jeste samo ljubav

Koja će da i dalje bude vječno opostojana

Šta je život ako nemamo snova

Jer snovi su sačinjeni od zlata

I svi tražimo samo jedan korak maleni

Koji svijet će da vječno mijenja

Sto stepeni unaprijed s razlogom pravim

Prevashodno svemu jeste samo opcija

Da i dalje ljubav bude motiv svega

Što tražimo i ciljamo zaista više nego ikada

Jer to je ono što samo tražimo danas

Metamorfoza života je sve što želimo

A više nego ikada neka svijet voli

Pobjednike koji vjeruju u svijet čisti

Satkan od iskrene i sjajne ljepote svega


Jer metamorfoza čini sve nas srećnime

A sreća je i dalje prisutna u svemu

Ako gledamo na to u očima pobjednika!



MCMLXXXII


Ne predaj se Ines, ti ranjena dobra dušo

Satkana od najljepših vrata rajskog ostrva

Što živi u tebi i dalje usprkos svim bodljama

Koje život ti je dao nemilosrdno, ali i sami ljudi

Jer ti znaš dovoljno koliko si na kraju jaka

I da možeš sve sama da pređeš bez ičije pomoći


Ti i dalje možeš još da živiš tako vječno

Ako su ti drugi ukrali dušu, pa ne zaslužuju da patiš

MCMLXXXII godina je, ti i dalje zaostaješ za svijetom

Koji je već odavno napredniji od tebe

To glupo XII koštati će te svega u životu; trgni se!


Ti nisi zaostala ako si i dalje slobodna žena

Samo je dokaz da si emancipovana od malena

I da ne daješ nekim glupanima prostor za ljubav

Nego više voliš samu sebe, što je totalno prihvatljivo

Samo nemoj da te raznese neki snažni uragan

Tvoje emocije, tvoju dušu, tvoje nadanje..


Nema veze i ako si daleko od svih na svijetu

Postoje stvari na koje ne možeš da utičeš

Nisi ti rođena da patiš zbog nedorečenosti

Jer ipak Ines, moraš da shvatiš da život je opasan

I da donosi nevolje sa svih strana


Guraju te kako žele i hoće, ali nepokolebljiva si

Samo ti zavide mačke koje imaš u svome domu

Ženskog roda, prijateljice jedne jedine


MCMLXXXII godina je, a ti i dalje sama sjediš

Zašto ne tražiš i dalje razlog za život?

Nije valjda da si toliko nade izgubila za univerzum

Pa da ne možeš razlikovati neke ljude oko sebe?


Ne predaj se, Ines. Ti imaš razloga i dalje da živiš

Ne daj se, Ines. Razumjeti ćeš šta je kvantna fizika.

Nemoj dozvoliti da te anđeli čuvari tako mladu odvedu

Da u sutonu zoru plaču majka i otac za tobom!





Maid Čorbić je pesnik iz Tuzle, BiH. Piše poeziju koja je u više navrata bila pohvaljena i nagrađena. Član je WLFPH za jedinstvo i mir u svetu. Urednik je portala Prve Umetničke Balkanske Svemirijade na čelu sa Dijanom Uherek Stevanović, te selektor nekoliko takmičenja na toj FB stranici koja ima za cilj da spoji sve pesnike širom sveta. Radovi su mu objavljeni u međunarodnim e-antologijama i časopisima (Čile, Španija, Ekvador, Bosna i Hercegovina, Indija, Indonezija, Butan, Birland, Španija i dr.), ali i u štampanim pesničkim antologiijama „More na dlanu” i „Priče iz izolacije”, te „Kosovski Božur” koja je izašla iz štampe 2020 godine. Svojim trudom i radom je ostvario mnogobrojna poznanstva širom sveta, pri čemu je u 2020. godini proglašen poetom godine u Indo-Universe FB grupi koja se takođe bavi dobročinstvom.

26 views0 comments

Comments


bottom of page