SRCE JE KAO STAKLO LOMLJIVO
Kada ljubav prekrižimo, uspomene ostaju samo
A vrijeme i dalje kočoperno leži u uglu ulice
Samotno i bez bilo kakve pomoći
Još i dalje tragamo za nekim vremenima
Koje i dalje nikada se ne mogu da vrate unazad
Kakav je život kada sudbina je postala veoma čudna
A k dalje sve uspomene još su ostale u rezonu sjećanja
Mozak prima sve emocije koje može da zaprimi
I pohrani negdje u sigurni zoni koja je daleko
Od naše realnosti što nosi nas do neke nove pobjede
Smisao života jeste i dalje da tražimo sami sebe danas
A ljudi ne shvataju da srce je kao staklo lomljivo
Ljudi teže da i dalje svakog dana uništavaju svijet
Dok sa druge strane samo nadanja ostaju naša
Da svijetu treba dodati samo malo boje
I možda sve kao nekada opet u redu bude
Sudbine naše se drže i dalje u fioci sjećanja
Jer ljubav nekada može skupo da nas košta
A i dalje još granice svoje možemo da tjeramo
Negdje tamo daleko, u ljudima nema ništa normalno
Osim da sve više i više razočaramo se
Jedni u druge s valjanim razlogom
Jer smisao našeg postojanja je samo nadanje jedno
Da i dalje bez obzira na sve imamo negdje svoje emocije
Zašto i dalje srce naše je kao staklo lomljivo
Pa i dalje ne shvatamo da ljubav je bolna rama
Tri puta zaboli jače usarac osjećanja
Nego fizička bol koja se nanosi svjesno
A danas, danas sve više i više je postalo normalno
Da i dalje ljubav bude najkraći oblik samozadovoljstva
Gdje svaka veza sve više liči na kopije drugih
I samo još preostaje jednom za sva vremena
Da oprostimo se jedni od drugih
Makar onako ljudski, dati vremena samo
Da shvatimo da smo ljudi postali
Od značaja da srce je i dalje
Kao staklo lomljivo bez povratka nazad
Jer ljubav i dalje boli jako
Više nego ikada kada sve shvatimo
Stavimo na stol karte i asove
Jer ljubav je ono što nas boli
Više nego ikada u ovome dobu užurbanosti
Jer mi smo samo ljudi postali koji predstavljaju
Ljubav u obliku dobrote!
PRVI KORAK METAMORFOZE
Korak koji je potreban za postojanje
I dalje nije još priznat konačno
Jer ono što je potrebno samo danas
Ali i sutra jeste zagrljaj iskreni
Koji će dati snagu da prebrodimo dan
Koji je pred nama opostojan opet
Neka ljudi shvate samo jednom za svagda
Prvi korak ka svemu od života uvijek je buđenje
Sve što je potrebno u ovome dobu
Jeste samo nadanje da i dalje zagrljaj
Vrijedi više nego ikada u ovome dobu
Koji od nas sve više i vise bježi
Jer ljudi ne shvataju da smisao života
Jeste samo ljubav koja se poklanja ka svima
I sve je ono što je danas potrebno
Jeste samo zagrljaj i nadanje da svijet
Voli na kraju uvijek pobjednike
Jer oni vječno žive u ljudima iskrenim
Smetnuti sa uma ne treba neke stvari sitne
Jer ljudi su stvoreni da poštuju jedni druge
Ali i samim time da i dalje vjeruju da nada
Jeste motiv uspomene koje će da budi sve ljude
Prvi korak metamorfoze jeste samo ljubav
Koja će da i dalje bude vječno opostojana
Šta je život ako nemamo snova
Jer snovi su sačinjeni od zlata
I svi tražimo samo jedan korak maleni
Koji svijet će da vječno mijenja
Sto stepeni unaprijed s razlogom pravim
Prevashodno svemu jeste samo opcija
Da i dalje ljubav bude motiv svega
Što tražimo i ciljamo zaista više nego ikada
Jer to je ono što samo tražimo danas
Metamorfoza života je sve što želimo
A više nego ikada neka svijet voli
Pobjednike koji vjeruju u svijet čisti
Satkan od iskrene i sjajne ljepote svega
Jer metamorfoza čini sve nas srećnime
A sreća je i dalje prisutna u svemu
Ako gledamo na to u očima pobjednika!
MCMLXXXII
Ne predaj se Ines, ti ranjena dobra dušo
Satkana od najljepših vrata rajskog ostrva
Što živi u tebi i dalje usprkos svim bodljama
Koje život ti je dao nemilosrdno, ali i sami ljudi
Jer ti znaš dovoljno koliko si na kraju jaka
I da možeš sve sama da pređeš bez ičije pomoći
Ti i dalje možeš još da živiš tako vječno
Ako su ti drugi ukrali dušu, pa ne zaslužuju da patiš
MCMLXXXII godina je, ti i dalje zaostaješ za svijetom
Koji je već odavno napredniji od tebe
To glupo XII koštati će te svega u životu; trgni se!
Ti nisi zaostala ako si i dalje slobodna žena
Samo je dokaz da si emancipovana od malena
I da ne daješ nekim glupanima prostor za ljubav
Nego više voliš samu sebe, što je totalno prihvatljivo
Samo nemoj da te raznese neki snažni uragan
Tvoje emocije, tvoju dušu, tvoje nadanje..
Nema veze i ako si daleko od svih na svijetu
Postoje stvari na koje ne možeš da utičeš
Nisi ti rođena da patiš zbog nedorečenosti
Jer ipak Ines, moraš da shvatiš da život je opasan
I da donosi nevolje sa svih strana
Guraju te kako žele i hoće, ali nepokolebljiva si
Samo ti zavide mačke koje imaš u svome domu
Ženskog roda, prijateljice jedne jedine
MCMLXXXII godina je, a ti i dalje sama sjediš
Zašto ne tražiš i dalje razlog za život?
Nije valjda da si toliko nade izgubila za univerzum
Pa da ne možeš razlikovati neke ljude oko sebe?
Ne predaj se, Ines. Ti imaš razloga i dalje da živiš
Ne daj se, Ines. Razumjeti ćeš šta je kvantna fizika.
Nemoj dozvoliti da te anđeli čuvari tako mladu odvedu
Da u sutonu zoru plaču majka i otac za tobom!
Maid Čorbić je pesnik iz Tuzle, BiH. Piše poeziju koja je u više navrata bila pohvaljena i nagrađena. Član je WLFPH za jedinstvo i mir u svetu. Urednik je portala Prve Umetničke Balkanske Svemirijade na čelu sa Dijanom Uherek Stevanović, te selektor nekoliko takmičenja na toj FB stranici koja ima za cilj da spoji sve pesnike širom sveta. Radovi su mu objavljeni u međunarodnim e-antologijama i časopisima (Čile, Španija, Ekvador, Bosna i Hercegovina, Indija, Indonezija, Butan, Birland, Španija i dr.), ali i u štampanim pesničkim antologiijama „More na dlanu” i „Priče iz izolacije”, te „Kosovski Božur” koja je izašla iz štampe 2020 godine. Svojim trudom i radom je ostvario mnogobrojna poznanstva širom sveta, pri čemu je u 2020. godini proglašen poetom godine u Indo-Universe FB grupi koja se takođe bavi dobročinstvom.
Comentarios