UTOPIJA Živim li il' to je tek sjena neke davno mene škrti kjaroskuro nebeskog igrača što nam boje miješa pa se kistom igra i ne mari za gnjev razljućenih zvijezda Dišem li il' to je tek vjetar u krošnji stare magnolije što dočeka proljeće bez cvijeta pa na vjetru titra i trenutak čeka da umjesto života utone u san odbaci sva ljeta, oluje i kiše, svaki novi dan Sanjam li il' to je tek želja neke davno mene usahla ko rosa na podnevnom suncu i ko
sve želje pritajeno čeka
nekog, nešto, neko tamo čudo
da uskrsne opet i pozdravi život,
raduje se svjetlu bezumno i ludo.
תגובות