Ibrahim Efendić: Euforija života sa ruba smrti

EUFORIJA ŽIVOTA SA RUBA SMRTI

Kondenzovaće se iznova Kosmička para Narašće novi svijet Ko da mi u budnom snu Kazivaju astrofizičari Il proroci na uho šapću Zgusnuće se ljudi Novo stvaranje svijeta Nije daleko Nova biblija će ispisivati Na licu mjesta i vremena Faze stvaranja il ponavljanja Poplave, biće više Nojevih lađa Ne samo jedna I ne samo za užu rodbinu Lekcija je naučena Svi za jednog, jedan za sve Umiraćemo, ali ćemo i preživjeti Niko više neće rušiti Ni prvi, ni drugi ni treći hram Hramovi nas najbrže povežu Sa dalekim sazviježđima Srcu i mislima su dovoljne sekunde A ne milijarde godina Da stignemo do cilja Tamo je naš kraj i naše utočište Hiroshimu, Nagasaki, Chernobil Disaster Vijetname, Irake, Kube I sve vruće i hladne ratove I sve naše nesreće Čuvene il nečuvene Viđene il neviđene Uklesaćemo u globalne udžbenike I viruse koji su iz kaveza pobjegli Il iz životinjske utrobe potekli I sve kuge i sve kolere I sve groznice ptičje ili svinjske Sve ćemo u memorije pohraniti U horu ćemo pjevati Biblijsku Pjesmu nad pjesmama Lorkinu, Jesenjinovu Izeta Sarajlića, Branka Miljkovića Barcelonu, Bohemian Rhapsody I pjesme svih pjesnika, kompozitora Svih slavuja glasa Notre dame je gorjela Ali nije izgorjela Život je božanskog porijekla Svetost je život cijeli U kojem počivaju demoni i anđeli Vječito trajanje nadmudrivanja Anđeli u nama će pobijediti Zora sviće zar ne vidite Sunce Evrope ponovo se rađa Notre dame ustaje na noge Život iz pepela da vaskrsne Kao feniks i da traje Duša i tijelo duha evropskog Susreću se i grle I dešava se uzašašće Grle se duh neba I duh zemlje u čovjeku što počiva I Grad sunca će opet sijati A mi ćemo u molitvi Šuteći pratiti i slušati Pjesme djevojaka sa Neretve U Granadi ćemo u predvečerje Slušati i uživati Kad nam Alhambra bude Pripovijedala davne pripovijetke O rashlađivanom vinu Sa studenaca Sierra Nevade Nama niko ništa ne može Jedino mi sebi sami Ali u nama je duh Božji Nismo mi ludi Znamo mi kad pređemo sve Granice odavno zabranjene Znamo mi lađe za potop pripremiti Znamo mi vratiti se i pokajati Pronaći puteve svile Kroz kanjone duboke Zagrliti se s bratom čovjekom I sa ženom sestrom I graditi ljubav Do sad nepamćenu.

Tripoli, 29.4.2020.

*Ibrahim Efendić, ambasador BiH u Libiji, diplomata i književnik. Autor knjiga: romana „Duga noć“, pet zbirki poezije „Okamenjena sjećanja“, „Putovanja u tišinu“, „Raspjevana tišina“, „Molitve za ljubav“, „Tuaregova ispovijest“ i knjige memoara „Moj put u diplomatiju“. 

#ibrahimefendić #euforijaživotasarubasmrti #pesma