Dozivanja
Okačila sam na štrik svoju najljepšu haljinu
Saten plavu sa unutrašnjim nabojem od tila
Ispod sam stavila prozirne sandale
I uvukla se u tijelo sjene
Cijelu noć me dozivala žena iz daljine u obliku vjetra
Zovem se smrt i šta ti sve nisam rekla
Kad sam te pozvala na plesalište u planinama
Miris žrtve
Svjetlost izvire iz televizijskog okvira
Najavljuju vrele i opasne dane za kožu, dušu, um, srce
Svjetlost izvire kroz neobrađene pukotine ulaznih vrata
Izvire iz dioptrijskih naočara moje babe
Moje su oči kao mačije s elementima šarenog graha, kaže baba
Miriše svjetlost iz crno-bijelih novina
Na kojima su Robert de Niro i Al Paćino na snimanju Kuma
Kako su samo seksi kaže
Kada skinem naočare budu mi četverica
Svjetlost ovog jutra se rasplesala u mojoj sobi
U kojoj je sinoć uginula moja mačka,
Stara mačka koja se nasukala na oštru željeznu probadaču
Koja je besmisleno stajala na balkonu
Gdje ćeš po noći, ludačo stara, rekla je baba dok smo je umotavale u bijeli čaršaf
Pokrij je! Priziva crve i mrak, a vidi bijela dana!
Gdje da odložim njeno tjelešce
I kako da pobjegnem svom izmišlljenom ljubavniku
Što se mučiš zaboga, zakopaj je kraj jabuke, kaže baba pripovjedačica
Koju ganjam pogledom po sobi
Pazi da te ne udari sunce u glavu i miris žrtve
Pa da ti se jabuka ne zaglavi u grlu
Prizor bliskosti
U svom crnom kaputu s dubokim džepovima ponijet ću stotine bijelih dugmića.
Čovjek kojem se sazviježđe ukliještilo među očnim kapcima
Plakat će nad propalom maternicom tame na uglu naše ulice
Prići ću mu sa željom da napišem pjesmu o bliskosti
Tik ispod sjene koja ljuljuška noge na Mjesecu i porađa bol
Spojimo sve krajeve svijeta i dobit ćemo poraz
Kaže dok mi prstima dodiruje oči, nos, usne, jezik
Ostat ćeš sama i bez krika
Alef je umjetnik koji više nema šta reći, reći će prije nego mi zaspi u krilu
Oči se nikako ne mogu zatvoriti.
Bezbolni, daleki dugmići su se zalijepili na umornu galaksiju
Izmišljena naša djeca veselo s prozora posmatraju neobični prizor bliskosti.
Emina Đelilović-Kevrić, rođena 1989 godine u Travniku, živi u Sarajevu. Nakon studija b/h/s jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zenici, na istom odseku je magistrirala na temu „Konstrukcija pamćenja u južnoslavenskoj interliterarnoj zajednici: reprezentativni modeli logorskog iskustva u književnosti”. Objavljivala je u regionalnim časopisima i internetskim portalima (Strane, Afirmator, Život, Astronaut, Čovjek-Časopis, Vavilonska biblioteka). Autorica je zbirke poezije „Ovaj put bez historije” (Dobra knjiga, 2016) i zbirke kratkih priča “Izbrisani životi” (Dobra knjiga, 2021). Njena zbirka pjesama „Moj sin i ja” nagrađena je od strane Fondacije za izdavaštvo BiH 2021. Autorka je nekoliko stručnih radova o književnoj logorologiji. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada poput Slova gorčina za najbolju neobjavljenu zbirku poezije (2011), nagrade Oslobođenja za najbolju kratku priču (2015), nagrade Festivala dečije umetnosti BiH za najljepšu bajku (2016).
Godine 2022. osvojila je drugo mjesto na međunarodnom književnom konkursu „Isnam Taljić”, dobitnica je druge nagrade za najbolju kratku priču regionalnog književnog konkursa susreta „Zija Dizdarević” 2022, te je iste godine bila prvonagrađena na regionalnom književnom konkursu „Nastavi priču”.
Komentar