Ne mogu pronaći niti moje more,
Kamoli da pronađem moju Itháki...
Šećem, iako bih trebao ploviti
Poput sumornog Odusseús,
Kroz zabranjene parkove.
Uz rijeku koja tumači more,
Do posljednjeg talasa,
Rekao bih, a ne mogu.
Kroz sjenke iz kojih vrebaju
Zamišljene prepasti,
Polúphêmos proždrljivi, i,
Kírkê raspojasana dostatno
Da u čovjeku svinju probudi...
Ne žurim, Pênelópeia čeka,
Ali ju ne prepoznajem,
Pa si mislim kako sve to zlopaćenje
Na putevima bez putokaza
Žitije moje mjeri i boji
A ne obećana Itháki,
Koja me mora iznevjeriti,
Jer mi izuzev putovanja
Ništa drugo ne može dati.
留言