Adnadin Jašarević: Moja Itháki (pesma)

Ne mogu pronaći niti moje more,

Kamoli da pronađem moju Itháki...

Šećem, iako bih trebao ploviti

Poput sumornog Odusseús,

Kroz zabranjene parkove.

Uz rijeku koja tumači more,

Do posljednjeg talasa,

Rekao bih, a ne mogu.

Kroz sjenke iz kojih vrebaju

Zamišljene prepasti,

Polúphêmos proždrljivi, i,

Kírkê raspojasana dostatno

Da u čovjeku svinju probudi...

Ne žurim, Pênelópeia čeka,

Ali ju ne prepoznajem,

Pa si mislim kako sve to zlopaćenje

Na putevima bez putokaza

Žitije moje mjeri i boji

A ne obećana Itháki,

Koja me mora iznevjeriti,

Jer mi izuzev putovanja

Ništa drugo ne može dati.

Enheduana