Ilustracija: AI
Ima jedna žena crna
ima jedna suknja plava
s pokretom ko u srna
s očima ko da spava.
Jedna žena tek stvorena
pa mu srce svo ozebe
a ne sluti da je njena
riječ nož što srce grebe.
Ima djevojka na balu
gle dok glazba sneno svira
nije htjela da sandalu
izuje i dragog bira.
Ostala je sjedit sama
na zid lako naslonjena
dok su momci jer je dama
čuvali se oka njena.
A ono je nebom išlo
i tražilo lik viteza
sve dok tužno nije sišlo
da ga uhvatila jeza.
Dugo joj je gledo ruke
i proklinjo sudbu kletu
što ga bacila na muke
da zavoli gospu svetu.
Karneval je vrhom bio
svi su stali jurit ludo
i on je tad po nju htio
pa je molio za čudo.
I skupivši hrabrost krene
zidu gdje je ona bila
al umjesto lijepe žene
na kamenu osta svila.
On se saže i poljubi
strasno otaj rubac sveti
te skoči ko da ga hitne
njezin glas što snom proleti.
A taj dopro mu do uha
i predjela plačne duše
da mu kaže kako duha
njenog lik ga pomno sluša.
Ima jedna žena mila
koju pjesnik srcem drži
plava svila
u ludnici mozak prži.
Comments