Ilustracija: AI
Pariz ponekad
Na nevidljiva vješala nalikuje
Pritajena iza koprene
Uskovitlanih čula
I lomljivog smijeha
Na njih ko da je prokleta
Duša
Tu sjeni mojih mrtvih
Avetinjskim morima promiču
Pred zatvorenim kapcima
Kao jedrenjaci
Mračni i smradni
Iznemoglim nadama natovareni
Sjećaju na moje bivše gradove
I moje bivše živote
Ima li šta tužnije od uspomene na radost?
Sa slikom svetkovine miješa se
Lik djeteta
Preklanog grla
Raskomadane žene
Muškarca što poput goveda preživa
Vlastiti izmet
Planeta
Brod čudovištâ
Reda naricaljke
Kao grabljivica da krešti
Moji gradovi su u koroti
Pariz je ponekad tamnica katkad
Svetkovina
Što lomi lance tijela i ono klikće
A potom opet san
U kome ječe zvona
Kao čopor mačaka potopljenih
U ključalu rijeku
Fekalija
Comments