top of page

Vladan Matijević - dobitnik nagrade „Beogradski pobednik” za 2023. godinu



U utorak, 22. januara 2024. godine, u Biblioteci grada Beograda održana je konferencija za novinare na kojoj je saopšteno ime dobitnika književne nagrade „Beogradski pobednik”.


Na konkurs za Nagradu „Beogradski pobednik” za roman godine stiglo je do 31. decembra 2023. sto dvadeset dva romana. Žiri u sastavu prof. dr Predrag Petrović, predsednik, dr Slađana Ilić, prof. dr Petar Pijanović, dr Vesna Trijić i dr Nataša Anđelković sačinio je i tokom januara 2024. objavio najpre širi, a potom uži i najuži izbor.



Na završnoj sednici održanoj 22. januara 2024. godine žiri je razmotrio svih šest romana koji su bili u najužem izboru: Stevan Vraneš, „Devojačka soba” (Dokaz izdavaštvo), Filip Grbić, „Kanon potištenog uma” (Vulkan), Maja Iskra, „Aperkat” (Lom), Vladan Matijević, „Pakrac” (Laguna), Vladimir Pištalo, „Pesma o tri sveta” (Agora) i Bojan Savić Ostojić, „Vreme vode” (Kontrast izdavaštvo).


Žiri je većinom glasova doneo odluku da Nagradu „Beogradski pobednik” za najbolji roman na srpskom jeziku objavljen u 2023. godini ponese knjiga „Pakrac” Vladana Matijevića. Za Matijevićev roman glasali su Predrag Petrović, Slađana Ilić, Petar Pijanović i Vesna Trijić, dok je Nataša Anđelković svoj glas dala romanu „Pesma o tri sveta” Vladimira Pištala.



Kako se navodi u Obrazloženju žirija, roman „Pakrac” Vladana Matijevića „izdvojio se majstorstvom pripovedanja kojim je uspostavljena autentična i složena slika sveta. Udvojena ličnost glavnog junaka, okružena likovima sa margine i bombardovana vestima iz crne hronike, dovodi u vezu savremeni Beograd sa Pakracom s početka ratnih devedesetih. Kritički preispitujući moderno srpsko društvo ovaj roman hrabro, provokativno i precizno otvara pitanja zla, odgovornosti i moći na kraju dvadesetog i početkom dvadeset prvog veka. Poetički se nadovezujući na umetničko iskustvo crnog talasa u srpskoj prozi i filmu, Vladan Matijević koristi grotesku i humor kako bi oblikovao višeznačnu i slojevitu viziju današnjeg Beograda. Suočavajući čitaoca sa različitim manifestacijama nasilja, pripovedač nas vodi ka spoznaji metafizičkog porekla i prirode zlaodgovornosti i moći na kraju dvadesetog i početkom dvadeset prvog veka. Poetički se nadovezujući na umetničko iskustvo crnog talasa u srpskoj prozi i filmu, Vladan Matijević koristi grotesku i humor kako bi oblikovao višeznačnu i slojevitu viziju današnjeg Beograda. Suočavajući čitaoca sa različitim manifestacijama nasilja, pripovedač nas vodi ka spoznaji metafizičkog porekla i prirode zla. Nagrađeni roman na tragu je poetike koju je Vladan Matijević zasnovao u prethodnim ostvarenjima, prvenstveno u zbirci pripovedaka Prilično mrtvi i romanu Vrlo malo svetlosti.”


Svečana dodela Nagrade biće upriličena u prostorijama Biblioteke grada Beograda u utorak, 30. januara u 12 sati.


Podsećamo da je Nagradu „Beogradski pobednik” Biblioteka grada Beograda ustanovila 2021. godine. Nagrada se dodeljuje jednom godišnje za najbolji roman napisan na srpskom jeziku (prvo izdanje) u prethodnoj godini. Nagrada se sastoji od: statue Beogradskog pobednika koja je rad akademskog vajara Zorana Kuzmanovića; diplome i novčanog iznosa od 10.000 evra u dinarskoj protivvrednosti. Dobitnik nagrade može biti samo jedno lice tj. nagrada se ne može deliti između više lica i može se dobiti samo jednom.


O romanu:


Traumatizovani veteran pakračkog ratišta svakodnevno prebiva na Bulevaru kralja Aleksandra, ispred pijace Đeram, sa grupom promašenih ljudi, narkomana, pijanaca, uličnih svirača, prosjaka, policijskih doušnika, sitnih kriminalaca, dilera droge i deviza, bivših ratnika, anarhista, prekupaca i drugih nevoljnika. Apsurd života koji se tu odigrava utoliko je opor i prepoznatljiv jer se dešava danas i ovde, u sredini gde su raspad svih vrednosti, sunovrat morala i golo nasilje postali normalna pojava.


Psihologija neuravnoteženog junaka ove bespoštedne anatomije posrnuća, između ostalog, oslikava naličje posleratne Srbije, osiromašene i moralno devastirane. Njegov dugotrajan unutrašnji monolog je upućen Pepiju, prijatelju sa ratišta. U tu ispovest o sebi i ljudima sa bulevara, svom svedenom životu između pijace Đeram i garsonjere pune oružja, povremeno se upliću krvave scene iz Pakraca. I dok opsesivno prati vesti iz današnje crne hronike, on se sa divljenjem seća Pepijeve surovosti ispoljene na ratištu. Istovremeno, glavnog junaka sve više obuzima želja da nekog ubije, da se tako uklopi u procvat crne svakodnevice…



Comments


bottom of page